Alpsko skijanje
Organiziran rad na obuci alpskog skijanja za osobe s invaliditetom u organizaciji HPO-a započeo je 2000.godine. Prvi sudionici programa bili su sportaši Tomo Zadro i Aleksandra Kosanić. Kroz trenažne procese u usavršavanju tehnike alpskog skijanja pripremali su se za prva natjecanja Evropskog kupa za osobe s invaliditetom. Tada započinje i razvojni program kroz organizirane kampove alpskog skijanja za djecu s teškočama u razvoju koje se održavaju u Italiji i Austriji. Sudionici su djeca od 12 do 18 godina života. Istovremeno se počinje sa pripremama za nastup na našim prvim zimskim paraolimpijskim igrama 20002,godine u USA. Dva pionira razvoja alpskog skijanja postaju i naši prvi paraolimpijci u alpskom skijanju. Tomo Zadro nastupa kao prvi sportaš oz RH na paraolimpijskim igrama 2002.godine. Aleksandra se nažalost povredila neposredno prije nastupa na službenom treningu te nije nastupila na istima. Nakon završetka zimskih paraolimpijskih igara važnost razvoja sporta vidi se kroz organizaciju razvojnih programa i uključivanje mlađih sportaša. Najbolje se pokazalo organizacija skijaških kampova,gdje su sudionici kroz višednevne trenažne procese svladavali osnovne pa i napredne tehnike skijanja. Iz takovig programa uvidjelo se je osnivanje skijaških klubova za osobe s invaliditetom. prvi klubovi osnovani su u Zagrebu koji je imao uvjete za razvoj ovoga sporta. Monoski klub Zagreb i SKOI „ Sljeme „ prvi su registrirani klubovi u RH.
Skijanje kod osoba s invaliditetom zastupljeno je u mnogim državama svijeta dok je broj aktivnih zemalja u lipnju 2019. bio 45. Skijaši se natječu u 6 disciplina; spust, superveleslalom, superkombinacija, veleslalom, slalom i timski event.
Natjecatelji nastupaju u muškoj i ženskoj kategoriji, a unutar svake kategorije postoje dodatna podjela na:
Sjedeća kategorija – natjecatelji koriste monoskiju s posebnim štapovima,“outriggers“, na čijim se krajevima nalaze male skijice koje pomažu pri upravljanju monoskijom i održavanju ravnoteže pri skijanju . Monoskija je sastavljena od „kadice“ ili „kante“ u kojoj skijaš sjedi, a sama je oblikovana prema skijašu. „Kada“ je preko metalne konstrukcije i prilagodljivim amortizerom uglavljena u standardni skijaški vez na skiji, na donjem kraju nalazi se metalno postolje u obliku „đona“ skijaške cipele koje se uglavljuje u skijaški vez. Monoskije mogu biti na jednoj skiji, što je češća pojava, ili na dvije skije. Tu se natječu skijaši koji ne mogu skijati stojeći. Neke od karakterističnih ozljeda skijaša u toj kategoriji su: oštećenja leđne moždine, spina bifida, obije nadkoljene amputacije i sl.
Slijepi i slabovidni skijaši – natjecatelj u ovoj kategoriji skija uz pomoć vodiča koji mora skijati, unutar dozvoljene međusobne udaljenosti, ispred njega. Natjecatelj i vodič spuštajući se niz stazu međusobno komuniciraju bluetooth uređajima smještenim u kacigi oba skijaša. Ukoliko je skijaš u potpunosti slijep i skija sa zatamnjenim naočalama, njegov vodič može koristiti umjesto bluetooth uređaja i sistem sa zvučnikom ne leđima vodiča što služi kao dodatne pomoć pri orijentaciji skijaša. Najmanje oštećenje koje skijaš treba imati otprilike ograničeno vidno polje do 40° ili niska oštrina vida, nemogućnost prepoznavanje „E“ slova(15x15cm) s udaljenosti od 4m. Oštećenja mogu biti na bazi živaca, mehanička ili neke specifične bolesti (npr. Akromatopija)
Stojeća kategorija – od specifične opreme natjecatelji mogu koristiti posebne skijaške štapove na čijim se krajevima nalaze male skije, mogu skijati samo s jednim štapom, samo na jednoj skiji ili im mogu biti povezani vrhovi skija zbog veće disfunkcije nogu.
Prema rangu i sustavu natjecanja su: Prvenstvo Grada Zagreba, Prvenstvo Hrvatske, Svjetsko prvenstvo, Zimske paraolimpijske igre, te natjecanja Europa kupa i Svjetskog kupa.