Para Nordijsko skijanje
Početak razvoja para nordijskog skijanja započinje šesdesetih godina 20. stoljeća. Hrvatski savez slijepih osoba u tom vremenu organizira školu nordijskog skijanja za slijepe osobe i osobe oštečenog vida. Program se provodi u Gorskom kotaru. Poznata mjesta za razvoj ovoga sporta nalazi se u Mrkoplju, Begovom Razdolju i Ravnoj Gori. Nakon završene obuke škole nordijskog skijanja organizirala su se i natjecanja za ove sportaše. To su prvi počeci razvoja nordijskog skijanja za osobe s invaliditetom na ovom području.
Neposredno prije zimskih paraolimpijskih igara u Pyong Changu 2018. godine počinje se organizirati škola nordijskog skijanja za osobe s invaliditetom. Od 2016. godine okuplja se prva skupina sportaša iz Zagreba i Bjelovara. Josip Zima, Marko Čanić, Ivan Horvatić i Anton Bošnjaković sudjeluju na prvim tečajevima nordijskog skijanja. Organizator je HSSOI koji provodi obuku na Sljemenu i skijalištima u Austriji. Josip je prvi sportaš u sjedečem položaju koji je i prvi prošao školu na skijalištu u Malnitzu u Austriji 2016. godine. Nakon njega uključuju se i ostali navedeni sportaši. Preko ljetnih mjeseci provode se suhi treninzi i škola nordijskog skijanja na ski rolama. Do pojave snijega škola se4 odvija u Olimpijskom centru na Planici u zatvorenoj skijaškoj dvorani.
Prva međunarodna natjecanja na kojima je nastupio predstavnik iz RH dogodio se je u 2017. godini na Svjetskom kupu u Ukrajini. Josip Zima bio je taj sportaš koji se je prvi pojavio na svijetskoj rang listi. Nakon njega to je isto učinio i Anton Bošnjakovič na natjecanju u Njemačkoj 2018. godina. Oba ova navedena sportaša po prvi puta za RH nastupaju na zimskim paraolimpijskim igrama 2018. godine u Pyong Changu. Josip nastupa u konkurenciji sjedečih sportaša a Anton u kategoriji stoječih. Nakon tih igara uključuje se veči broj mladih sportaša koji prvo sudjeluju u sihim treninzima prije odlaska na snijeg. Od 2018. godine organiziraju se skijaški kampovi u nordijskom skijanju za osobe s invaliditetom u organizaciji HSSOI-a. Povečanjem broja sportaša pomoći će se u povečanju broja kao i kvalitetnjem izboru najboljih za nastup na natjecanjima svijetskog kupa i svijetskog prvenstva.
Para nordijsko skijanje je skupni naziv za dvije različite sportske discipline, a to su Para biatlon i Para cross-country
Para biatlon
Biatlon je predstavljen u Innsbrucku u 1988. godini za natjecatelje s fizičkim invaliditetom, a 1992. godine također je omogućeno natjecanje osobama sa smanjenim ostatkom vida. Natjecanja se održavaju na 2 ili 2.5 km dugačkom terenu kroz koji se skija 2 do 5 puta slobodnom tehnikom kako bi ukupna prijeđena udaljenost bila između 6 do 15 km. Između 2 etape u natjecanju natjecatelj mora pogoditi 2 mete na udaljenosti od 10 m. Svaki promašeni hitac penaliziran je povećanjem ukupnog vremena natjecatelja za završenu rutu natjecanja. Najvažniji faktor uspjeha je mogućnost izmjenjivanja fizičke izdržljivosti i preciznosti prilikom gađanja mete za vrijeme trajanja natjecanja. Slabovidnim natjecateljima tijekom gađanja u metu intenzitet zvučnog signala pomaže odrediti koliko je natjecatelj precizno naciljao metu.
Sport je reguliran od strane Međunarodnog paraolimpijskog odbora u koordinaciji s Tehničkim odborom Svjetskog Para nordijskog skijanja orijentirajući se na izmijenjena pravila Međunarodne biatlonske unije (IBU).
Cross-country skijanje
Cross-country skijanje prvi puta se prijavilo 1976. na Zimskim paraolimpijskim igrama u Örnsköldsviku u Švedskoj. Natjecanje je organizirano za osobe s fizičkim invaliditetom, te za slijepe i slabovidne osobe. Muški i ženski natjecatelji koristili su se klasičnom tehnikom u svim cross-country disciplinama do pojave novog klizačkog koraka i slobodno stila koji su predstavili natjecatelji na Zimskim paralimpijskim igrama u Innsbrucku 1984. godine. Nakon toga natjecanja su podijeljena u dvije odvojene utrke: klasična i slobodnog stila. Nova tehnika se ipak nije službeno koristila u natjecanju za medalje do zimskih paraolimpijskih igara u Albertvilleu održanim 1992. godine. Ovisno o vrsti i stupnju invaliditeta, natjecatelj može koristiti „sit-ski“, sjedalicu sa dvije skije s kojima je u kontaktu sa snijegom. Slijepi i slabovidni natjecatelji se natječu u suradnji s vodičem. Natjecatelji i natjecatelji se natječu u kratkoj, srednjoj i dugoj dionici čija dužina ide od 2.5 km do 20 km ili sudjeluju u štafeti koristeći klasičnu ili slobodnu tehniku. Sport je reguliran od strane Međunarodnog paraolimpijskog odbora u koordinaciji s Tehničkim odborom Svjetskog Para nordijskog skijanja orijentirajući se na izmijenjena pravila Međunarodne skijaške federacije (FIS). Sportom se bavi natjecatelji u 24 zemlje.
Oprema
Puška
Zračna puška bilo kojeg tipa ili CO2 puška konvencionalnog izgleda sa spremnikom od 5 metaka u skladu sa specifikacijama svjetske sportske streljačke organizacije(ISSF). Za kategoriju slijepih natjecatelja puška će biti opremljena elektro-akustičnim okularom(optički sistem). Slijepi natjecatelji gađaju sa elektronskom puškom koja dozvoljava ciljanje pomoću sluha. Što je puška bliže usmjerena centru mete to je signal višeg tona. Različiti tonovi koji se pojavljuju kada se puška pomakne od centra mete, omogućavaju natjecatelju nalaženje sredine centra mete.
Meta
Biatlon koristi metalne padajuće ciljeve, koji se sastoje od bijele ciljne ploče s pet cilindričnih otvora, iza kojih je pet neovisno djelujućih oborenih, padajućih pločica. Pločice za bodovanje moraju biti crne. Pogodak je valjan kada se, pri pogodku, crni dio pogođene mete zamijeni bijelim diskom. Promjer mete za slabovidne natjecatelje (B kategorije) iznosi 30 mm dok za natjecatelje sa fizičkim invaliditetom (LW kategorija) iznosi 20 mm.